EKONOMIJA I KRIZA
NEOLIBERALIZAM, PRIVATIZACIJA I SLOM RADNIČKOG KAPITALA
Sažetak
Privatizacija, liberalno tržište, opšta deregulacija, smanjivanje uloge države u privredi (rezanje javne potrošnje i “politika štednje” na socijalnom području) su osnovni stubovi neoliberalizma. “Nova ekonomija” zasnovana na iluziji vlasništva i totalne privatizacije javnog sektora postala je osnova velike preraspodele bogatstva i kapitala, raslojavanja društva, nezaposlenosti i porasta siromaštva, uz odvođenje privrede i društva u duboku ekonomsku i socijalnu krizu. Mnoge zemlje su u ovom talasu neoliberalne dogme, koja je zapljusnula svet ili je nametnuta silom i ucenama, nekritički prihvatile osnovne stavove ove dogme kao i osnovne instrumente globalizacije. Privatizacija, koja treba da se vrši brzo, generalno, bez obzira na metode, postala je glavni hit i poluga “reformi” koje se provode u nizu država u svetu. Ona se uzima kao čudotvorni lek koji će dovesti sve privrede u tranziciji (a tako i našu) u moderno i razvijeno društvo. To je postala i “spasonosna formula” restruktrisanja i reformisanja društva i privrede. Nastao je i raširio se u svetsku privredu svojevrsni privatno-svojinski fundamentalizam. Iz navedenih razloga, a posebno što se i dalje uporno provodi i pored katastrofalnih rezultata, u analizi se privatizacija razmatra kao ekonomski i socijalni šok u Srbiji, dominacija spekulativnog finansijskog kapitala, efekti i posledice privatizacije uz sukob interesa rada i kapitala. Na kraju se daju i određeni predlozi za “spajanje rada i kapitala u preduzeću” u funkciji razvoja i finansijskog osposobljavanja privrede.
Reference
