- Naslovna
- Istraživači
- Tatjana Dragičević Radičević
Tatjana Dragičević Radičević
Megatrend Univerzitet, Beograd.

NOVA DIMENZIJA POLITIČKE EKONOMIJE KROZ PRIZMU RAZVOJA DRUŠTVENE TEORIJE
Izazovi ekonomske misli, kao što su industrijska revolucija, internacionalizacija poslovanja doveli su do alijenacije u ekonomskim odnosima, klasnim podelama, uspostavljanja različitih ciljeva i interesa pojedinih učesnika ekonomskih aktivnosti i uključivanje inovativnog pristupa u razvoju ekonomije. Od ekonomije pojedinca, u kojoj je materijalizacija igrala minimalnu ulogu, preko ekonomije obima, ekonomije informacije i znanja, došli smo do ekonomije mozgova, u jednom dijalektičkom procesu „negacija negacije“. Sa jedne strane imamo visok stepen društveno-ekonomskog razvoja, dok sa druge strane dolazi do zanemarivanja pojedinca u ekonomskim odnosima i njegovu podređenost opštim kolektivnim interesima. Na taj način vraćamo se poznatim postulatima političke ekonomije, odnosima pojedinca i njegovog rada i nadoknade, ali i pitanjima pravične raspodele novostvorene vrednosti, čije su temelje postavili Smit, Rikardo, a kasnije nadogradili Maltus, Mil, Dževons, Marks i Engels. Dakle, nova prizma ekonomske misli, prezentovana kroz ovaj istraživački rad, bavi se pitanjima humanizacije današnje ekonomije kroz ekonomsku sociologiju, ali i renesansu nove političke ekonomije, prvenstveno sagledavajući pitanja novostvorene vrednosti, njene pravičnije raspodele, klasnih podela, materijalizacije i komplementarnosti ciljeva i interesa pojedinaca u društvu, kao stvaraocima nove vrednosti. Zaključak jeste da nova prizma ekonomske misli treba da reflektuje komplementarnost ekonomije kao nauke sa društvom u celini, a s obzirom da ekonomski subjekti, njihovi ciljevi i interesi imaju značajnu ulogu u napretku i razvoju društva u celini.

KORPORATIVNI KAPITALIZAM, KRAJ JEDNE DOKTRINE - APSTRAKCIONIZAM ILI KREATIVNA DESTRUKCIJA
Kapitalizam kao uređenje svoju egzistencijalnu funkciju započinje napuštanjem feudalnog uređenja, od sredine 16. veka. Prošao je kroz tri faze: trgovački kapitalizam (XVII i XVII vek), industrijski kapitalizam (XIX i XX vek) i korporativni ili transnacionalni kapitalizam. Nakon industrijske revolucije razvojni put kapitalizma ulazi u fazu akceleracije. Ubrzava se proizvodnja i stopa rasta, ali i prometna faza izražena kroz potrošnju. Na taj način dolazi do ubrzanja reproduktivnog ciklusa, koji kapital deli na novčani i preduzetnički. Na taj način, naglašava se uloga finansijskog tržišta, hartija od vrednosti i berze. U fazi industrijalizacije započinje proces otuđenja radnika od efekata uloženog rada, upravo kroz mašine čiji je on kreator, i vlasnika od sopstvenog kapitala. From ističe da upravo u kapitalističkom načinu proizvodnje, dominiraju pojedinačni ciljevi (radnik, menadžer, vlasnik), i da se u njemu oni zovu zakoni tržišta, a u svakom drugom imali bi sinonim u anarhiji. Takvo otuđenje dovodi do potpune reifikacije čoveka i apstrahovanja čoveka ne samo od drugih već i od samog sebe. Čovek postaje projekcija iracionalnog zavisnika od materijalizovane forme duha zvane novac. Gigantske korporacije, geografski i funkcionalno rasprostranjene, etalon su korporativnog kapitalizma. Na strani kapitala dolazi do stepena otuđenja u smislu njegovih uloga i načinu korišćenja. Visok stepen kreditnog finansiranja obezbeđuje zavisnost od finansijskih tržišta, pa i povećava mogućnost pojave ekonomskih kriza. U svom evolutivnom razvoju kapitalizma, nosioci privredne delatnosti su postajali sve složeniji i glomazniji, pa je i sistem otuđenja postajao sve izraženiji kod svih subjekata (radnik-menadžer-vlasnik). Takođe, javlja se dilema da li postoji granica proizvodnje i potrošnje ili njihova korelacija uslovljava beskonačno povećanje preteranih špekulacija, što i ubrzava procese protivrečnosti i izazivanja ekonomskih kriza svetskih razmera i stvara pretpostavke i elemente kapitalističkog nihilizma. U tom smislu, otvara se dilema da izbor neće biti između korporacija i njihovih konkurenata, već u načinu izbora u pravcu poboljšanja socijalnih i ekonomskih rezultata agregata krupnih korporacija. Sa jedne strane otvaraju se nove forme etičkih i moralnih normi, ali i postavka novih vrednosti, manifestovana kroz razne vidove reformi u sistemima dru štva. Rad kao pokretač proizvodnih odnosa, moguće je posmatrati ne samo sa aspekta produktivnosti, već i etičkih i moralnih principa. Odnosno, današnja dešavanja ukazuju na problem iznalaženja trajnog rešenja u vidu nove etičke doktrine, koja za svoj cilj ima preispitivanje objektivnih dometa i istorižskih ograničenja kapitalističkog načina proizvodnje. U tom poimanju normi i vrednosti „kapitalizam jede svoju decu“.