POLITIKA I POLITIČKI SISTEM
VANREDNO STANJE – francusko iskustvo
Sažetak
Vanredno stanje je klasičan ustavnopravni institut koji je uobičajeno prisutan u najvišem pravnom aktu velikog broja zemalja. Razlog postojanja ove pravne ustanove, njen raison d’être, je najtešnje povezan sa najznačajnijim vrednostima kojima teži svaki savremeni pravni poredak. Stabilnost institucija, očuvanje društvenog poretka, celovitost državne teritorije, kontinuitet vlasti, red, mir, sloboda, poštovanje garantovanih ljudskih prava – sve je to predmet zaštite vanrednog stanja i srodnih institucija, koje prati, po prirodi stvari, i odgovarajući instrumentarij za sprovođenje adekvatnih mera. Naravno, primena neuobičajenih, često i radikalnih mera, povlači određene nedoumice i izaziva nužno kontraverze pa i kritike, bilo da se radi o unutrašnjoj ili spoljašnjoj opasnosti koja je prouzrokovala sprovođenje vanrednih normi. Ciljevi ovog rada su da prikaže lepezu mera kojima raspolaže francusko pravo radi ostvarivanja gore navedenih zadataka, izdvoji pojedine (pogodne, čini nam se) teorijske osnove i hipoteze na kojima počivaju vanredni pravni režimi, kao i da sugeriše osnovne zaključke na osnovu iskustva primene vanrednog stanja. Razume se da sve navedeno nezaobilazno jednim delom zadire i u polje političke procene svrsishodnosti primene pojedinih mera kao i određenih političkih posledica, tako da verujemo da je ova tema interesantna kako za pravnike, tako i za politikologe. Uzeli smo svesno slučaj Francuske kao zemlje koja ima bogato i zanimljivo (a rekli bismo itekako poučno) iskustvo u ovoj oblasti, za koje mislimo da bi moglo biti korisno proučiti ga na praktičnom, kao i uobličiti ga dodatno na teorijskom nivou.
Reference
