POLITIČKI UZROCI VELIKOG RATA
USTAVNI SISTEM KRALJEVINE SRBIJE UOČI VELIKOG RATA: LOKALNA (SAMO)UPRAVA
Sažetak
Poslednju četvrtinu veka pred Veliki rat, Srbija je, uz prekid od bezmalo jedne decenije, bila zemlja parlamentarizma. Ustav Kraljevine Srbije od 1888. se u ustavnopravnoj nauci obično smatra najboljim ustavnim aktom u istoriji srpske ustavnosti, jer je prihvatio gotovo sve najmodernije evropske demokratske institucije svoga vremena, dok je Ustav od 1903. bio njegov „dvojnik“ – njegovo novo, dopunjeno i popravljeno izdanje. Jedna od najvažnijih tekovina evropske demokratije jeste lokalna samouprava, koju su ovi ustavi položili na nove temelje, umnogome različite od onih koje su postavili raniji srpski ustavi. U ovom radu je ukratko prikazana evolucija lokalne samouprave u Srbiji pre donošenja Ustava od 1888, kao i rešenja koja su taj Ustav i zakoni koji su iz njega proizašli predvideli za taj oblik teritorijalne decentralizacije. U periodu vladavine kralja Aleksandra Obrenovića prvo je vraćen na snagu Namesnički ustav od 1869, a zatim donesen i novi, Oktroisani ustav od 1901, čija rešenja nisu bila u skladu sa načelima demokratije i parlamentarizma. Posebna pažnja posvećena je i periodu od 1903. do 1918, kada je Ustav od 1888. ponovljen kao Ustav od 1903, ali nije bio praćen odgovarajućim zakonodavstvom u sferi lokalne samouprave. Na kraju, data je ocena jednih i drugih rešenja.
Reference
