KRITIKA POJMA ZAPADNI BALKAN
U SLUŽBI POMIRENJA DONEDAVNO ZARAĆENIH NARODA ILI INTERPRETACIJE UZROKA NJIHOVOG SUKOBLJAVANJA?
Sažetak
U tekstu autorka pokušava da identifikuje osnovne uzroke neuspeha, ili, preciznije uzev, samo delimičnog uspeha zapadno-balkanskog civilnog društva, odnosno nevladinih organizacija kao njegove ključne organizacione forme, u procesima pomirenja i obnavljanja saradnje između donedavno zaraćenih ex-jugoslovenskih naroda. Kratkom analizom njihovog jednoipodecenijskog delovanja, ona ih nalazi u njihovoj većim delom tendencioznoj, prečesto redukcionističkoj, a neretko i eksplicitno falsifikatorskoj interpretaciji eh-jugoslovenskog slučaja, umesto njegovog deklarisanog humanitarnog i pacifikatorskog tretiranja, kao samonametnutoj misiji za koju su iste imale premalo stručnih kvalifikacija, a previše kripto-političkih i profiterskih motiva. Kao takve, one su, smatra autorka, više doprinosile moralnoj konfuziji, socijalnoj destabilizacii regiona i daljem grupno-psihološkom distanciranju napodâ koji ga naseljavaju, nego njihovom željenom pomirenju kao pretpostavci produktivne saradnje i sigurnog napredovanja višegodišnjim ratovima devastiranog prostora na kojem žive. Što jasnije reflektuje ove deprimirajuće efekte svog dosadašnjeg delovanja i što pre pristane na redefiniciju svoje, do sada uglavnom pogrešno koncipirane misije, odnosno njeno svođenje u granice deklarisanog i društveno očekivanog, tim pre će, zaključak je autorke, lokalni nevladin „sektor“ početi uvećavati svoj neveliki socijalni kredibilitet i postajati respektivan faktor razrešenja višedecenijske političke „enigme“ prostora Zapadnog Balkana.
Reference
