OGLEDI I STUDIJE
STRUKTURNA DINAMIKA NARODNE SKUPŠTINE REPUBLIKE SRBIJE 1991-1993. GODINE
Sažetak
Članak analizira promene u stranačkoj i socijalnoj strukturi prvog višestranačkog saziva Narodne skupštine. On je metodološki okvir u kojem će se sprovesti longitudinalno istraživanje strukturne dinamike srpskog parlamenta od početka redemokratizacije do danas. Analiza stranačkog sistema i socijalne strukture posmatra se u kontekstu promena političke elite u Srbiji u rasponu od preko dve decenije. Prvi saziv Narodne skupštine u periodu 1991-1993. godine nagovestio je tektonske promene u partijskom sistemu i strukturi političkih elita. Ukidanjem monopartizma veoma brzo se fragmentisala višestranačka scena Srbije. Na prvim višestranačkim izborima učestvovalo je 44 političke stranke od 53 koliko je bilo osnovano. Kroz Narodnu skupštinu u tom periodu prošlo je ukupno 17 stranaka. Većinski izborni sistem obezbedio je ostanak na vlasti reformisanim starim komunističkim elitama. Nove političke elite, politički i programski utemeljene na antikomunizmu i liberalnom modelu demokratije i ekonomije bile su izrazito podpredstavljene u Narodnoj skupštini. Sociodemografske karakateristike poslanika u prvom sazivu pokazuju radikalan raskid sa dotadašnjom delegat skom praksom. Iz skupštinskih klupa nestali su industrijski i administrativni radnici, seljaci i pripadnici komunističke nomenklature koji su dominirali u delegatskim skupštinama, ali i mladi i žene koji su takođe u velikom broju bili reprezentovani u delegatskim parlamentima. Nacionalni sastav prve legislature nagoveštava proces etničke homogenizacije : 80% poslanika po nacionalnom opredeljenju izjašnjavali su se kao Srbi što ne odgovara strukturi stanovništva u kojoj su Srbi činili nešto više od 65% stanovništva. Bojkot izbora od strane Albanaca na Kosovu i Metohiji osnovni je uzrok slabijoj zastupljenosti ove nacionalne manjine. Mađari i Muslimani imali su broj poslanika koji je bio u skladu sa njihovim udelom u ukupnom stanovništvu. Među poslanicima su dominirali pojedinci u srednjoj životnoj dobi od 41 do 50 godina. Poslanik je imao prosečno oko 45 godina. Mladi su bili izrazito podpredstavljeni, činili su svega 2% u ukupnom broju poslanika. Isto važi i za poslanike u starijoj dobnoj skupini od 51 do 60 godina kojih je bilo 4,4%. Obrazovni nivo poslanika bio je znatno iznad strukture stanovništva: čak 82% poslanika imali su fakultetsko obrazovanje, a njih 16% i najviše akademske titule. Broj žena je bio poražavajući. Sa 23% koliko ih je bilo u delegatskim skupštinama, njihov broj je pao na svega 2%. Četiri žene sedile su u poslaničkom klubu socijalista. To je nagovestilo potrebu institucionalnih intervencija u izborni sistem kako bi se obezbedila njihova bolja zastupljenost.
Reference
