NACIONALNI IDENTITET I EVROPSKI PROCESI
SRPSKO DRUŠTVO I GLOBALIZACIJA: IZMEĐU KULTURNOG I POLITIČKOG IDENTITETA
Sažetak
Društva u tranziciji upućena su na traženje spoljašnje podrške za uspostavljanje unutrašnjeg reda. Ovim društvima je potrebno izvesno vreme za razvoj novih sopstvenih političkih struktura, a do tada ona su upućena na traženje spoljašnje podrške zarad unutrašnjeg stabilizovanja. U perspektivi novog svetskog poretka, kao i u prethodnim epohama, oslanjanje na podršku drugih ima svoju cenu koštanja: od društava koja se oslanjaju na druge se, često, zahteva da ne postupaju u skladu sa pretpostavkama sopstvenog postojanja. Polaganjem prevelikih nada u model zajednice država, poput Evropske Unije, i deetatizaciju privrede i prostora, kao procesa koji će dovesti do povezivanja na globalnom nivou, države/društva u tranziciji su neoprezno izgubile jedan deo svoje moći, što može biti uvod u proces njihovog raspadanja. Stvaranjem protektorata i tzv. mandatskih oblasti, kao posledice delovanja spoljašnjeg faktora na teritoriji država/društava u tranziciji, dolazi do razgrađivanja stabilne državnosti, čiji je izraz i gubljenje kulturne samosvojnosti. Osetljiva linija veze između globalnog državnog prostora i njegovog dela koji ima karakter mandatske oblasti zahteva sveobuhvatno osiguranje, pre svega, snažnu kulturnu akciju koja će omogućiti zadržavanje kulturnog i verskog identiteta etničko-kulturnih grupa na celokupnoj teritoriji. Iz ugla Evropske povelje o pravima kulturna prava su na ovim teritorijama zagarantovana i utoliko više iznenađuje inicijativa nekih zemalja članica Evropske unije (jun, 2011) da se srpsko kulturno nasleđe, reč je o srednjovekovnim manastirima Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji, preotme iz riznice srpskog kulturnog nasleđa i, posredovanjem UNESKO proglasi za baštinu kulture kojoj ne pripada tzv. kosovske (albanske). Iznenađuje, istovremeno, nepostojanje kontinuirane globalne državne politike koja bi bila usmerena na predstavljanje i očuvanje srpskog kulturnog nasleđa sopstvenoj i svetskoj javnosti to bi bio snažan doprinos uspostavljanju unutrašnjeg reda u srpskom društvu.
Reference
