ČLANCI I STUDIJE
OBNOVA RELIGIJE U SAVREMENOM DRUŠTVU I NJENA ULOGA U AFIRMACIJI KULTURE MIRA
Sažetak
Obnova i uspon religije u savremenosti izraz je strukturalne krize dugog vala i istorijske restauracije, a sa druge strane ona je i svojevrsni duhovni oblik kritike te krize. U centru autorove analize nalaze se religija i savremeno društvo: odnos krize i širenje fenomena religioznosti i retradicionalizacije nasuprot procesima modernizacije i sekularizacije. Autor istražuje savremene protivrečnosti neoliberalnog modela tranzicije i asimetričnog tipa monocentrične globalizacije koji su generirali u savremenosti enormne socijalne nejednakosti i protivurečnosti između Severa i Juga, između bogatih i siromašnih društvenih klasa. U ovom kontekstu, globalizacije i fragmentacije savremenog društva i socijaldarvinizacije društvenih odnosa, autor analizira otuđeni položaj čoveka u savremenosti i izlaže kritiku apologetskog pozitivizma u nauci i filozofiji, a posebno razmatra manifestnu i latentnu ulogu religije u savremenom društvu, sa posebnim osvrtom na Evropu i Balkan. Autor uspon religije, a posebno religijskog fundamentalizma, povezuje sa blokiranim procesima modernizacije i razvoja, podvlačeći da transformacija religije od oblika kreativnog ispoljavanja čovekovih socio-psiholoških snaga, u oblik regresivne destrukcije proizilazi pre svega iz strukturalnih nejednakosti i raznih oblika socijalnog nasilja u svetu, jer kako ističe jedna maksima „Mač stupa na scenu onda kada pravda zakaže i zakasni“. U problematizaciji ove teme, autor afirmiše tezu da je uspon religije ne samo izraz krize savremenog društva, već i oblik pobune protiv apologije razmrvljenog analitičkog uma i socijalnih nepravdi. Ona je, dakle, sa druge strane i svojevrsna kritika dehumanizacije položaja čoveka i pokušaj obnove teologije oslobođenja. Autor posebno poentira mesto i ulogu religije u razvijanju kulture mira, globalizacije solidarnosti i razumevanja u svetu, ističući da nema globalnog mira u svetu bez globalne pravde.
Reference
