OGLEDI I STUDIJE
IDEJE ZA USPOSTAVLJANJE TRAJNOG MIRA
Sažetak
Najkraće rečeno, osnovne pobude koje su navele pojedine naučnike da usmere svoje napore ka istraživanju mira bile su svest o opasnosti od novog svetskog rata i njegovih katastrofalnih posledica, uverenje u neophodnost da i nauka pruži svoj doprinos otklanjanju te opasnosti i nezadovoljstvo rezultatima koje su u tom pogledu davale društvene nauke. Sadašnje stanje se, pak, ne može u tom smislu nazvati mirom zbog toga što i dalje postoji opasnost od nuklearnog rata i što u čitavom ovom periodu nije bilo gotovo nijednog dana u kome nisu izgubljeni životi u ratnim sukobima. U istom smislu ovo stanje međunarodnih odnosa Kenneth Boulding kvalifikuje kao «sistem pretnje» (threat system), Sugata Dasgupta kao «stanje bez mira» (peacelessness), a Dieter Senghaas kao «organizovani nemir» (organisierter Unfrieden). Da nije borbe za supremaciju velikih sila i njihove težnje da imaju monopol nadresursima naše planete, saradnja i razmena dobara mogla bi da bude veoma razvijena uz očuvanje mira i koegzistenciju. Uprkos lepim željama, datim obećanjima i preuzetim pravnim obavezama, npr. potpisivanjem Povelje OUN, države teško uspevaju da usaglase svoje nacionalne interese u toj meri da bi solidarno mogle da se suprotstave agresiji. Situacija je upravo obrnuta: države se grupišu i konfrontiraju oko svojih partikularnih interesa i svojim ekspanzionističkim postupcima neprekidno ugrožavaju međunarodnu bezbednost i svetski mir. Dakle, uporno koncept konfrontacije (militaristički model) pobeđuje koncept koegzistencije (humanistički model).
Reference
