ISTRAŽIVANJA
HIPOTEZE U NAUČNOM ISTRAŽIVANЈU
Sažetak
Hipoteze predstavljaju misaono-teorijske dopune izvesnih praznina u poznavanju određene pojave ili čitave oblasti pojava čije izvesne momente, delove ili aspekte već poznajemo. U kontekstu savremenog naučnog govora hipoteza bi bila privremeno najverovatnije rešenje problema kao odgovora na postavljena pitanja i kao podloge na kojoj se temelji ideja o prirodnom procesu ili predmetu istraživanja. Hipotezama se određuje plan i okvir istraživanja. Hipoteze su neproverene tvrdnje (pretpostavke) koje se žele činjenično, istraživanjem potvrditi. Najčešće se hipoteze temelje na međusobnom odnosu po jedinih varijabli. One se postavljaju na osnovu nekih indikatora ličnog iskustva, znanja, analogije, naučne teorije itd. o povezanosti nekih pojava. Osnovne funkcije hipoteza su: usmeravanje istraživanja ka rešavanju problema; uspostavljanje veza između apstraktno (teorijski) datih predmeta i cilja istraživanja, s jedne, i iskustvene stvarnosti, s druge strane; pomaganje u naučnom objašnjenju, predviđanju i otkriću; otklanjanje protivurečnosti i praznina u naučnom saznanju i razvijanje novih metoda, tehnika i instrumenata. Funkcija hipoteze jeste da usmeri istraživanje na pravilnosti među činjenicama. Sugestije koje su formulisane hipotezama mogu biti rešenje problema. Hipoteza mora biti valjana mora se odnositi na problem koji istražuje; hipoteza mora biti pojmovno jasna; hipoteza mora biti iskustveno proverljiva; hipotezu treba dovesti u vezu sa raspoloživom tehnikom; hipoteza mora biti speci fična; hipoteza mora biti u vezi sa teorijom.
Reference
