TEORIJSKI KONCEPT NACIONALNE DRŽAVE I SRPSKI ETNOS
GEOPOLITIKA I ĆIRILICA
Sažetak
Izbor pisma nikada nije neutralan po smislu, jer uvek sa sobom nosi kulturalne vrednosti i obeležja, odnosno označava pripadnost određenoj tradiciji, ali i određene ideološke i političke poruke. Izbor pisma u našoj sredini (ćirilica ili latinica) ima veliki značaj u informativnom ratu koji se trenutno vodi, jer se ovim izborom ne opredeljuje samo jezički diskurs. U eri globalizacije mogu opstati i imati samostalnu ulogu samo oni jezici i kulture čija se sfera širi. Prelazak u odbranu već znači gubitničku poziciju Pošto je naučno dokazano da ćirilica nema principijelnih nedostataka, onda se postavlja logično pitanje zašto, potom, menjati pismo, odbacujući vekove tradicije i kulturno nasleđe? Autor smatra da se ova nelogičnost može opisati i razumeti, samo ako se razmatra kao geopolitičko pitanje u okviru sukoba kopna i mora, odnosno atlantizma i evro-azijstva. Pravilo je da zagovornici evro-atlantskih integracija, ma gde živeli i radili, traže da se u njihovu lokalnu kulturu uvede latinica, pravdajući to isključivo geopolitičkim argumentima. I obratno. Zagovornici evro-azijstva (tzv. rusofili) bore se za ćirilicu Tako je i u Srbiji. U tom smislu šalje se poruka da u svetu moći ima mesta samo za jedno pismo, ono koje koristi pobednička strana. Otprilike kao što je to slučaj sa upotrebom engleskog (pažnja: ne američkog!) jezika. Nikakvi pozivi na multikulturalnost, toleranciju i druge lepe fraze, toliko prisutne danas, ne mogu sprečiti ovu zakonitost svetske geopolitike istrebljenje jednog od dva pisma. Zato je potrebno prihvatiti ovu realnost i boriti se za svoju kulturu sredstvima koja odgovaraju stvarnosti a to je adekvatnom geopolitikom. U Srbiji nema spasa za ćirilicu, kao savršenog pisma, ako se ne izvrši odstupanje od tvrdog evro-atlantizma.
Reference
