Tema broja
ČLANCI I STUDIJE
DIREKTNA DEMOKRATIJA I JAVNE POLITIKE
Sažetak
Ovaj rad proučava uticaj direktne demokratije na procese kreiranja i implemetacije javnih politika. U demokratskom političkom poretku kreiranje javnih politika u najvećoj meri zavisi od samih građana, koji su nosioci suvereniteta i gde se javne politike u najvećoj meri razvijaju u skladu sa njihovim preferencama i težnjama, bilo putem izabranih predstavnika, bilo direktno-demokratskim putem. Tako je jedan od idela direktne demokratije inkorporiranje građanskih preferenci u dobro osmišljene i ostvarive javne politike. Ako posmatramo one političke sisteme koji najviše neguju ustanove direktne demokratije, možemo zapaziti da se sam proces kreiranja javnih politika u velikoj meri odvija ciklično, i da dobrim delom građani samostalno donose odluke koje će primenjivati država, alociranih vrednosti ka društvu. Još jedna izražena karakteristika direktne demokratije u procesu kreiranja javnih politika je stepen dostupnosti informacija građanima. Naime, raznovrsnim mehanizmima i formama direktne demokratije, građanima se plasira širok spektar informacija čime se oni osposobljavaju za učešće u procesu kreiranja i usvajanja određenih javnopolitičkih mera. Ustanove direktne demokratije imaju izraziti edukativni potencijal i doprinose razvoju demokratske političke kulture, istovremeno onemogućavajući razvoj antidemokratskih pokreta. Referendumi mogu voditi razvijenijoj deliberaciji, pošto se na suprotnim pozicijama nalaze zagovornici i protivnici određenog predloga.
Reference
- Waqschal, Uwe, „Direct Democracy and Public Policymaking“, Journal of Public Policy, vol. 17, no. 2, Cambridge University Press, 1997.
- Congleton, Roger, Swedenborg, Birrgita, (eds.), Democratic Constitutional Design and Public Policy: Analysis and Evidence, MIT Press, 2006.
- Gerber, Elisabeth R, Phillips, Justin H, „Evaluating the Effects of direct Democracy on Public Policy: Californias Urban Growth Boundaries”, American Politics Research, vol. 33, no. 2, Sage Journals, 2005.
- Јовановић, Милан, „Облици директне демократије народна инициатива и референдум“, Српска политичка мисао, вол. 18, бр. 4/2011, Институт за политичке студије, Београд, 2011.
- Марковић, Ратко, Уставно право и политичке институције, ИПД Јустинијан, Београд, 2006.
- Matsusaka, John, „The Eclipse of Legislatures: Direct Democracy in 21st Century“, Public Choice, vol. 124. No. 1-2, Springer Publishing, 2000.
- Boyer, Patrick J, The Peoples Mandate: Referendums and a More Democratic Canada, Dundurn Press, Toronto and Oxford, 1992.
- Vatter, Adrian, „Lijphart Expanded: Three Dimensions of Democracy in Advanced OECD Countries“, European Political Science Review, vol. 1, no. 1, European Consortium for Political Research, Cambridge Journals, 2009.
- LeDuc, Lawrence, The Politics of Referendums: Direct Democracy in Global Perspective, Broadview Press, Peterborough, Ontario, 2003.
- Allport, Floyd, „Toward a Science of Public Opinion“, Public Opinion Quarterly, Jan. 1937, Oxford University Press, 1937.
- Phillips Davison, W, „The Public Opinion Process“, Public Opinion Quarterly, vol. 22, no. 2, Oxford University Press, New York, 2002.
- LeDuc, Lawrence, Niemi, Richard G, Norris, Pippa, (eds.) Comparing Democracies 2, Sage Publications, London 2002.
- Skockpol, Theda, Diminshed Democracy: From Membership to Management in American Civic Life, University of Oklahoma Press, Norman, 2003.
- Dalton, Russell J, Citizen Politics: Public Opinion and Political Parties in Advanced Industrial Democracies, Seven Bridges Press, New York, 1988.