NACIONALNI IDENTITET I EVROPSKI PROCESI
BORBA ZA NOVI SRPSKI IDENTITET
Sažetak
U ovom radu se razmatra složen, osetljiv i nedovoljno istražen problem odnosa tranzicije i srpskog nacionalnog identiteta, operacionalizovan kroz sledeća pitanja: Treba li naše integrisanje u evropski kulturni i duhovni prostor da isključi našu tradiciju, specifične kulturne obrasce, vladajuća verska načela života? Ili pak upravo njih treba da unese u zajedničko evropsko kulturno i duhovno nasleđe koje će se nadalje razvijati u jednom specifičnom vidu? Jesu li nasleđeni običaji, narav naroda, te načini njihovog vrednovanja u stanju da ugroze promene čiji je cilj obesnaženje svega što čini smetnju evropeizaciji života? Ili su pak tradicije sposobne da baš tome doprinesu? Pozivajući se na iskustvo razvijenih zapadnoevropskih zemalja koje pokazuhe da korenite promene kroz koje su prolazile nisu bile nikakvo razaranje sopstvenog, ali jesu bile njegovo osavremenjavanje, autor zastupa stav da se ovde tradicija ne preuzima niti shvata kao nešto što je jednom zauvek dato, no se ona i iznova uspostavlja naporima novih generacija kako bi se očuvao i osnažio njen životni značaj. Ističući da bi svako pretvaranje tradicije kao predaje delatne u održavanju i reprodukciji identiteta čoveka i naroda u nedelotvornu i ništavnu prošlost dovelo do tragičnih posledica na planu ljudske egzistencije, autor upozorava da evropeizacija koja to previđa neće imati dobre izglede da utvrdi ni ono što je već osvojila. Skrećući pažnju da bi mogući učinci takve „evropeizacije“ umnogome podsećali na dobro znane komunističke ideološke zahvate na ovim prostorima, autor odbacuje kao nezasnovane i štetne stavove tzv alternativnih nevladinih organizacija da su osnovni problemi naših tranzicionih lutanja i teškoća oličeni u srpskom nacionalizmu, crkvi i tradiciji.
Reference
