EVROPSKE ILUZIJE BALKANA
Sažetak
Кao što je u 19. veku Evropom i svetom kružio bauk komunizma, tako u 20. i 21. veku u Evropi pa i svetu kruži bauk Evropske Unije. Ideja o Evropi, toliko nametnuta zemljama Balkana, i nužnost da je potrebno slediti civilizacijske tokove, demokratizovati nacionalne države, ustanoviti slobodu i jednakost građana, poštovati raznolikost nacionalnih kultura i tradicija, „topi se“ i nestaje zbog nametanja kulture tržišta i uvođenja svojevrsne finansijske diktature.
Projekat širenja i pristupanja EU u samoj svojoj suštini se svodi na strukturalno razaranje nacionalnih država kao samostalnih političkih centara i integralnoj depolitizaciji ekonomije. Mastrihtski ugovor dao je temelj sprovođenju privatizacije, smanjenju javne potrošnje, ubrzanom povećanju nezaposlenosti i sve većem smanjenju socijalnih prava. Transnacionalne finansijske institucije i multinacionalne kompanije diktiraju, u legalnim okvirima, pravila, namećući ih državama koje su sve manje suverene, a sve više teritorije. Uspostavlja se oblik dužničkog ropstva preko Pakta o evropskom bilansu, a nestaje monetarni suverenitet nacionalne države.
Evropa sve više zapada u krizu identiteta jer njena neprikosnovena privilegija više nije hvaljen i proklamovan model parlamentarne demokratije i tržišne privrede, kao ni njen primat u obrazovanju, nauci i umetnosti. Sa krizom identiteta povezan je i najveći etički paradoks današnje civilizacije: uslovi ljudske sreće danas su veći nego ranije, ali su ljudi danas sve manje istinski sretni i slobodni, a sve više uplašeni. Proces evropeizacije je pokazao da je prosvetiteljsko tehnokratska vera u mogućnost bezgraničnog pravolinijskog napretka ozbiljno narušena jer smo suočeni sa granicama rasta u privredi i industriji, ali i drugim 18 poljima društvenog razvoja koji su ugrozili tehnokratske planove i projekte. Upravo zbog procesa evropeizacije, koji se najčešće nazivao neutralnim imenom modernizacije, a u današnjoj završnoj fazi sve se češće upotrebljava bezličan naziv globalizacija, postalo je jasno da je evropski svet danas dostigao krajnju udaljenost od svog grčkog izvora jer ovaj svet nema ničeg specifično evropskog, niti merila morala i zajedničkih vrednosti.
Hoće li opstati narodi ovog prostora na kojima se sprovodi politika potpune eksploatacije svih oblika društvenog života sa paralelnim procesom namernog „zaglupljivanja“? Narodi Balkana će postati kolateralne žrtve ove apsolutne slobode tržišta i apsolutne slobode poslodavca da nameću svoje uslove radnicima.
U Evropskim iuzijama Balkana autorka na jedan vrlo precizan i profesionalan način, sa jasnom naučnom argumentacijom, pozivajući se na veliki broj naučnih saznanja u svetu otvara mnoga pitanja, poput identiteta, kolonizacije, modernizacije i globalizacije, sakrivena, manje ili više uspešno od balkanske realnosti i smeštena u polje evropskih iluzija.
Naime, sve balkanske države koje su nastale na ruševinama Balkanskog zida, su proglasile evroatlantski integrtivni proces kao svoj strateški cilj. Ta ambicija za neke od njih već jeste stvarnost, druge su još na tom putu. Ipak, naglašava autorka, u velikoj meri su to i iluzije.
Autorka sistematski i veoma jasno i precizno ukazuje na osnovne probleme i na različite pristupe ovoj tematici, te kritički analizira odnos EU prema Balkanu, ali i odnos samih balkanskih država koja su još uvek izvan evropske integracijske stvarnosti, prema procesu priključenja EU.
Svežina misli, čvrstina i jasnoća iznetih stavova, solidno poznavanje materije EU i zrele civilizaciske poruke o evropskom putu, su veliki garanti da će knjiga izazvati interes čitalačke i naučne publike.
