Tema broja

OGLEDI I STUDIJE

IZBORI U HRVATSKOJ 2020: KRAJ DVOPARTIZMA?

Sažetak

Od 2000. godine, dva velika politička bloka dominiraju partijskim sistemom Hrvatske: konzervativni, okupljen oko Hrvatske demokratske zajednice, odnosno levo-liberalni, okupljen oko Socijaldemokratske partije. Dinamika odnosa ove dve grupacije ukazuje na to da se osnovni politički rascep nalazi na liniji podele levice i desnice. Treće opcije su s vremena na vreme uspevale da na kratak rok predstave izazov bipartizmu i ostvare relativno dobre izborne rezultate. Međutim, srednjoročno, upliv trećih aktera je do sada uvek bio neuspešan i brzo bi se utapao u dominantnu bipolarnu podelu, te je sistem ostajao stabilno dvopartijski. Tome je značajno doprineo i slab uspeh populističke desnice, budući da je dominantni HDZ, zahvaljujući svom nacionalističkom nasleđu, uspešno pokrivao i taj deo ideološkog spektra, zauzimajući paralelno pozicije etablirane stranke desnog centra i populističko-nacionalističkog pokreta, tako predupređujući razvoj održive antielitističke opcije. Predsednički izbori 2019/2020. godine signalizirali su promenu: po prvi put desni izazivač (u ovom slučaju nezavisni kandidat Miroslav Škoro) uspeva da osvoji preko dvadeset procenata glasova, te efektivno podeli glasove desnice i izazove disrupciju u do tada relativno stabilnom dualnom takmičenju. Škoro je rezultat gradio kako na dugotrajnoj potrazi dela hrvatskih glasača za trećom opcijom, tako i na nizu manjih nacionalističkih i populističkih stranaka i pokreta prisutnih u hrvatskoj politici poslednjih godina. Uspeh na predsedničkim izborima i posebno reakcija njegovih birača, koji se po svoj prilici nisu utopili u bipartijsku podelu u drugom krugu izbora, signalizira promenu dinamike čitavog partijskog sistema, moguće već na parlamentarnim izborima koji će biti održani u julu 2020. godine.

Ključne reči:

Reference

    • Beck, Ulrich. 2004. Moć protiv moći u doba globalizacije – nova svjetskopolitička ekonomija. Zagreb: Školska knjiga.
    • Brubaker, Rogers. 2017. “Why populism?” Theory and Society, 46 (5): 357‒385.
    • Bursać, Dejan. 2018. “Expert survey on party ideology in former socialist countries, 1990‒2017.” Institut za političke studije. Poslednji pristup 20. 01. 2020. http://www.ips.ac.rs/researchers/dejan-bursac
    • Čakar, Dario Nikić. 2019. “The Presidentialisation of Political Parties in Croatia: Institutional Change Matters.” In The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans, ed. G. Passarelli, 23-47. London: Palgrave Macmillan.
    • Gallagher, Michael. 2019. “Election indices.” TCD. Poslednji pristup 20. 01. 2020.
      https://www.tcd.ie/Political_Science/people/michael_gallagher/ElSystems/Docts/ElectionIndices.pdf
    • Hajek, Lukas. 2017. “Left, Right, Left, Right… Centre: Ideological Position of Andrej Babiš’s
      ANO.” Czech Journal of Political Science, 3/2017, 275‒301.
    • Hejvud, Endru. 2004. Politika. Beograd: Klio.
    • Henjak, Andrija. 2017a. „Lojalnost, glas ili izlazak: izborna participacija i potpora novim
      strankama u Hrvatskoj.” Anali Hrvatskog politološkog društva, 14 (1): 79‒103.
    • Henjak, Andrija. 2017b. „Nose li parlamentarni izbori 2015. i 2016. godine promjenu političkih
      rascjepa u Hrvatskoj?” Društvena istraživanja, 27 (3): 383‒406.
    • Henjak, Andrija, Nenad Zakošek and Goran Čular. 2013. “Croatia.” In The Handbook of Political Change in Eastern Europe, eds. S. Berglund, J. Ekman, K. Deegan-Krause and T. Knutsen, 443‒480. Cheltenham: Edward Elgar Publishing Limited.
    • Hloušek, Vit, and Maximilian Strmiska. 1999. “The Predominant Party System in the Post-
      communist Croatia: Some Remarks.” Central European Political Studies Review, 1 (2): https://journals.muni.cz/cepsr/issue/view/300
    • Jou, Willy. 2010. “Continuities and changes in left–right orientations in new democracies: The
      cases of Croatia and Slovenia.” Communist and Post-Communist Studies, 43 (1): 97‒113.
    • Koyama, Yoji. 2003. “Transition in Croatia.” Ekonomski pregled, 54 (11‒12): 979‒998.
    • Lajphart, Arend. 2003. Modeli demokratije. Beograd: Službeni list, Podgorica: CID.
    • Miščević, Nenad. 2019. „Vratit ćemo narodu državu – desni populizam, nacionalizam i novi
      izazovi.” Političke perspektive, 9 (1): 37‒66.
    • Sartori, Đovani. 2002. Stranke i stranački sustavi. Zagreb: Politička kultura.
    • Siaroff, Alan. 2000. Comparative European Party Systems: An Analysis of Parliamentary
      Elections since 1945 (Contemporary Issues in European Politics)
      . New York: Garland Publishing.
    • Spasojević, Dušan. 2015. „Socio-strukturna paradigma u političkoj nauci.” Srpska politička misao, posebno izdanje, 2/2015: 7‒34.
    • Šedo, Jakub. 2010. “The party system of Croatia.” In Party Politics in the Western Balkans,  eds. V. Stojarova and P. Emerson, 73‒84. London: Routledge.
    • Špoljar, Marko. 2020. „Miroslav Škoro za Jutarnji: Moj plan za osvajanje Sabora.” Jutarnji list, 20. 01. 2020. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/miroslav-skoro-za-jutarnji-moj-
      plan-za-osvajanje-sabora-na-izbore-cemo-izaci-kao-pokret-pod-mojim-zastitnim
      znakom/9871585/
    • Zacharzewski, Anthony. 2011. “Populism: some definitions.” The Democratic Society.
      https://www.demsoc.org/2011/04/29/populism-some-definitions
    • Zakošek, Nenad. 1994. „Struktura i dinamika hrvatskoga stranačkog sustava.” Revija za
      sociologiju, 25 (1‒2): 23‒39.
PERIODIKA Srpska politička misao 2/2020 2/2020 УДК 324(497.5)“2020“ 183-204
ç