Tema broja

PROMIŠLJANJE POLITIČKIH FENOMENA - TEORIJA I PRAKSA

IGRA UVERAVANJA U VELIKIM GRUPAMA

Sažetak

U tekstu istražujem primenu teorije igara na političke fenomene u velikim grupama (više od dva igrača). Fokusiram se na problem kolektivnog delanja u okviru igre uveravanja (assurance game). Nakon izlaganja opšteg oblika sa dva igrača, pokazujem kako igra izgleda kada u njoj učestvuje više igrača, sa naglaskom na tvrdnju kako igra može da pomogne u razumevanju situacija u kojima učešće jedne osobe u nekoj kolektivnoj radnji zavisi od očekivanja da će u njoj učestvovati druge osobe. Identifikujem četiri ključna elementa za rešenje ove igre – pivot, tip učesnika, životni optimizam i vrsta kolektivnih normi. Politički primeri na kojima pokazujem značaj ovih koncepata su glasanje u skupštini, učešće na građanskim protestima, izborno glasanje za male stranke i pristupanje pokretu otpora. Uočavamo da je za svaku igru dominantniji neki drugi faktor koji doprinosi uspehu kolektivnog delanja i rešenju igre.

Ključne reči:

Reference

    • Akerlof, Robert, i Robert Šiler. 2010. Životni duh. Kako psihologija čoveka pokreće ekonomiju i zbog čega je to značajno za svetski kapitalizam. Beograd: Službeni glasnik.
    • Bovens, Luc. 2015. “The Tragedy of the Commons as a Voting Game”. In The Prisoner’s Dilemma, ed. Martin Petersen, 156‒176. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Dixit, Avinas, Susan Skeath, and David H. Railey. 2015. Games of Strategy, 4th edition. New York and London: W. W. Norton & Company.
    • Elster, Jon. 2007. Explaining Social Behavior. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Elster, Jon. 2014. Kako objasniti društveno ponašanje. Još matica i šrafova za društvene nauke. Beograd: Službeni glasnik.
    • Elster, Јon. 1989. The Cement of Society. A Study of Social Order. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Fisher, Stephen L., 1973. “The Wasted Vote Thesis: West German Evidence”. Comparative Politics, Vol. 5, No. 2: 293‒299.
    • Frohlich, Norman, and Joe A. Oppenheimer. 1970. “I Get by with a Little Help from my Friends”. World Politics, No. 23: 104‒120.
    • Granovetter, Mark. 1978. “Threshold Models of Collective Behavior”. American Journal of Sociology, 83: 489‒515.
    • Hardin, Russel, 1982. Collective Action. Washington DC: RFF Press.
    • Kuzmanović, Marija. 2017. Teorija igara. Beograd: Fakultet organizacionih nauka.
    • Marwall, Gerald, and Pamela Oliver. 1993. Critical Mass in Collective Action. A Micro-Social Theory. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Mueller, Dennis C. 2003. Public Choice III, Cambridge: Cambridge University Press.
    • Pavlović, Dušan, 2019. “Igra uveravanja u velikim grupama. Ekonomski primeri”. Godišnjak FPN, god. XIII, 21: 153–172.
    • Pavlović, Dušan. 2015. Teorija igara. Osnovne igre i primena, drugo izdanje. Beograd: Čigoja štampa i FPN.
    • Petersen, Roger D. 2001. Resistance and Rebellion. Lessons from Eastern Europe. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Popkin, Samuel L. 1979. The Rational Peasant. Berkeley: University of California Press.
    • Popkin, Samuel L., 1988. “Political Entrepreneurs and Peasant Movements in Vietnam”. In Rationality and Revolution. ed. Taylor Michael. Cambridge: Cambridge University Press.
    • Schelling, Thomas C. 1978. Micromotives and Macrobehavior. New York: W. W. Norton & Company.
    • Todaro, Michael, and Stephen Smith. 2014. Economic Development, 12th edition. Boston: Pearson.
PERIODIKA Srpska politička misao 1/2020 1/2020 УДК 519.83:316.64 103-128
ç